„…Kako neko može kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta misao je nama strana. Mi ne posjedujemo čistoću vazduha ili odsjaj u vodi. Kako to možete kupiti od nas? Sva ova zemlja sveta je za narod. Svaka svetlucava borova iglica, svako zrno peska na rečnom sprudu, svaka izmaglica u mračnim šumama, svako svetlucanje i svaka buba, sveti su u tradiciji i svesti moga naroda…“ (Iz pisma indijanskog poglavice Sijetla, upućenog predsjedniku SAD-a, Frenku Pirsu, 1854. godine, kao odgovor na ponudu da SAD od Indijanaca otkupe njihovu zemlju – u zamjenu za rezervat)
Na javni poziv JP Morsko dobro o zakupu plaža, za kupališta na Velikoj plaži u Ulcinju, prijavio se milijarder iz Ujedinjenih arapskih emirata, šeik Mohamed Alabar, osnivač kompanije „Emaar Properties“ i predsjednik firme „Eagle Hills Properties“, koji je u produženom roku za otvaranje ponuda, 06. marta 2025. godine u Podgorici registrovao kompaniju „Eagle Hills Montenegro“. Zakupio je 9 od 19 kupališta, za koje je podnio ponudu u vrijednosti ukupno 1,85 miliona eura. S obzirom da se gospodin Alabar bavi investicijama, i pticama na grani bilo je jasno da se nešto veliko „iza brda valja“. Ubrzo je procurila vijest da je šeik zainteresovan za cijelu Veliku plažu, na kojoj bi gradio „Ulcinjski Dubai“, „Beograd na vodi“ ili nešto slično. Crnogorskoj javnosti je poznato da su, u posljednjih deset i više godina, raznim povodima u UAE boravili sadašnji i dva-tri prethodna premijera. Svaki je, izuzev prof. Krivokapića, bio spreman da razvija turističku privredu, rasprodajom i iznajmljivanjem najatraktivnijih djelova naše drage Crne Gore, prevashodno lokacija na primorju.
Poznato je javnosti kako je premijer Spajić, „paf-paf“ metodom, licitirao ciframa od 20, 25, 30 do famoznih 35 milijardi eura, koje bi zakupac plaža iz UAE bio spreman da investira u Veliku plažu i tako „Crnoj Gori i Ulcinju donese ogroman godišnji profit“, što je potvrdilo sumnje građana da je posao unaprijed tajno ugovoren, te da je tender za zakup kupališta produžen kako bi se firma Eagle Hills registrovala u Crnoj Gori. Primjera radi, cijela crnogorska privreda je 1998. godine procijenjena na 4,5 milijarde američkih dolara! Dok se gospodin Alabar šetao Crnom Gorom i gostovao na televizijama, od kojih ga je jedna u pjesmu metnula, dogodili su se protesti protiv rasprodaje djelova Crne Gore, i, istovremeno, neubičajene i ubrzane aktivnosti predstavnika Vlade i Skupštine, koji su se pobrinuli da pripreme sporazume sa UAE i prateće zakone, po kojima bi se ozvaničila „alabarizacija“ Crne Gore, sa akcentom na ulcinjsku Veliku plažu?! Ulcinjani su čvrsto na braniku bogatstva koje im je priroda podarila, a preci ostavili, u čemu ih podržavaju svi protivnici uništavanja crnogorskih ljepota i betoniranja ostatka naše Jadranske obale.
Mislim da je dobro što je Alabar demantovao premijerovih 35 milijardi i govorio o prvim, eventualnim, ulaganjima od oko 2,5 milijarde eura. Šeikovim pričama o investicijama „po volji lokalnog stanovništva, koje imaju dušu“ nije vjerovati, što govore njegove investicije koje su u toku, „Beograd na vodi“ i investicija u Draču, koju popularno zovu „Monako na Jadranu“. Alabarovi projekti u Srbiji i Albaniji se rade po copy-paste pristupu, kako kažu poznavaoci prilika na terenu. O „Beogradu na vodi“ se dosta priča i dosta zna, jer je ugovor o investiciji potpisan prije 10 godina. Gradnja će trajati 30 godina, a 50 odsto investicije mora biti realizovano u prvih 20 godina. U Albaniji opozicija nije zadovoljna načinom realizovanja investicije u Draču, koja je procijenjena na 3,5 milijardi eura. Bivši predsjednik, Ilir Meta, smatra da se „radi o šemi pranja novca“, dok je Alabara, koga u Albaniji zovu „Ramin šeik“, Edi Rama dočekao raširenih ruku (forbes.n1info.rs).
Arapski „kolonizator“ Balkana, je 2019. godine, u dogovoru sa tadašnjim gradonačelnikom Zagreba, sada poč. Milanom Bandićem, potpisao Memorandum o saradnji i tajno pregovarao o investiciji „Zagrebački Manhttan“, vrijednoj nekoliko milijardi eura. Na noge su se digli urbanisti, arhitekte, građanski aktivisti i građani Zagreba, pa je, nakon Bandićeve smrti (2021. godine) projekat, koji je smatran netransparentnim, koruptivnim i potencijalno pogubnim za javni interes, obustavljen. Iako najviše voli razvoj nekretnina, Alabar je u Hrvatskoj kupio hotelske kompanije Sunčani Hvar i Sunce hoteli, koje upravljaju turističkim objektima na više lokacija. U Budimpešti je konkurisao za lokaciju željezničkog čvorišta Rakosrendezo u blizini Dunava i ostrva Margitsiget, na šta se, kako pišu mađarski mediji a prenosi n1ifo.rs, zgrozio gradonačelnik Budimpešte. Pregovarao je sa Vladom, a čelnici opštine, koja upravlja prostorom, rekli su da o tome ne znaju ništa. Osim činjenice da šeik Alabar voli da pregovara tajno, svaki balkanski Eagle Hills ima zasebnog vlasnika u UAE. Poslanik u Zastupničkom domu Federacije BiH, Damir Nikšić, iznio je tvrdnje „da se planira rušenje Kulturno-sportskog centra Skenderija, te da treba da niknu neboderi novog poslovnog centra.“ Pretpostavlja se da iza toga stoji investitor koji gradi „Beograd na vodi“ (Forbes BiH, Forbes Hrvatska).
Mohamed Alabar, očigledno, dobro poznaje prirodne ljepote Balkana i mentalni sklop balkanskih političara, kojima je profit od domovine preči! Kada investitor glumi emocije, to je ruganje domaćinima u lice. Ako mu je, ipak, do razonode, preporučujemo mu da, zajedno sa balkanskim prijateljima, posluša pjesmu „Hej Šeki, Šeki“, uz napomenu da dobro upamte refren!
Bonus video:
Vijesti
